Evo jebanja !!! Ili je ono oduvek tu

“Život je kad osetim da me voliš, život je kad osetim da te volim, život je čir u mom stomaku, rana koja svakog dana sa hranom gori!”

Goribor – Ljubavi moja

….

Ovim albumom, Goribor se nesumnjivo prometnuo u nešto najbolje što je čemer Balkana iznjedrio od kada je rat dao vjetar u leđa mediokretima, kurvaluku, lopovluku i svoj sili lupeža koji nam jašu za vratom sve ove godine. Goribor je krik moje generacije koja se ne sjeća “lepših vremena”, koja robuje kod “domaćih biznismena” i osjeća svu bijedu “kada te takav lopov opominje zbog nerada”, krik nas koji smo popušili “slobodu i demokraciju”.

Postoji ta tiha masa tkz. “sedme republike” koju misli lome i koja će se naći u svakom stihu genijalnog Alksandra Stojkovića, usput klimajući u ritmu glavama dok svijet oko njih juri, žuri, trči, propada i nikako da se sjeti, da zastane, “nadobudni ali ne i budni, glasni, ali ne i jasni, agresivni ali ne i hrabri”, u takvom svijetu i takvom društvu Goribor je ona mala osobna satisfakcija svakome od nas koji se osjećamo da smo definitivno na krivome mjestu u krivo vrijeme, uglavljeni, zaglavljeni ni na nebu ni na zemlji.

Soundgardian

grad

….

“Gledam taj veliki grad, kako u smradu tone, ja sam samo jedan od monstruma koji tu živi”

Posle svakog preslušavanja i proživljavanja prethodnog albuma Goribora na kraju bih osetio čudan spokoj… Posle “Banje” se diše teško. Čaša žuči sa vrlo malo meda. Na albumu bi trebalo da stoji upozorenje: “Slušate na sopstvenu odgovornost!” Gledam omot. Zašto je VILJUŠKA na njemu kog vraga?! Da je kašika tu bilo bi mi jasno, hehe… Čekaj malo… Barouz! Znam da ga je i St čitao. “Goli ručak je onaj trenutak u kome se čovek sledi kad shvati šta mu se nalazi na kraju viljuške.” Tako je u uvodu “Golog ručka” Barouz objasnio zašto se roman zove tako. Sve je sad jasno.

uzalud se budiš

….

“Biti živ nije puko disanje, biti živ nije puko jutarnje dizanje, niti sam živ zato što sam kupio nove cipele, a još manje zato što me država zove na izbore” 

Godinama se na ovim prostorima vodi polemika oko identiteta Ive Andrića kao pisca – bosanskog, hrvatskog ili srpskog – pri čemu se jedinog dobitnika Nobelove nagrade za književnost s nekadašnjeg jugoslavenskog kulturnog prostora nakon raspada bivše države svojatalo ili odbacivalo, kako je već kome i gdje odgovaralo, a s obzirom i na dnevnopolitičke potrebe.

Kao da Ivo Andrić – s obzirom na mjesto rođenja, gradove u kojima je živio, teme njegovih djela, jezik i pismo na kojima je pisao – ne može imati i bosanski i hrvatski i srpski identitet. Tko zna hoće li se jednoga dana voditi neka slična polemika oko identiteta pjesnika Aleksandra Stojkovića ST-a i njegove grupe Goribor.

Jutarnji

Goribor – Niko nije kriv

Izvor: intelektualniotpad.com